Pančićeva omorika (lat. Picea omorika) je crnogorična vrsta drveća iz porodice Pinaceae. U prirodi raste u jako malom arealu i endemska je vrsta u Srbiji i Bosni (Podrinje). Raširena je po parkovima diljem Europe i Sjeverne Amerike, a koristi se i kao božićno drvce.
Otkrio ju je 1875. godine botaničar Josip Pančić na planini Tari, a 1887. godine dao joj je znanstveni naziv i opis.
Ova vrsta je relikt iz doba tercijara, kada je imala veliko područje rasprostiranja. Uslijed promjene klime, sačuvala se u prirodi samo u području oko donjeg i srednjeg toka rijeke Drine u istočnoj Bosni i jugozapadnoj Srbiji. 
Deblo je ravno i vitko. Gornje su grane usmjerene prema gore, a donje prema dolje, dok su srednje vodoravno usmjerene. Donje su grane najduže, a vrhovi su im savinuti prema gore. Iglice su oko 2 cm dugačke, odozdo s 2 bijele pruge puči, na donjoj strani izbojka raščešljane. 
Vrlo je otporna na štetne plinove i prašinu, često se sadi u gradovima i industrijskom području. Raste polako, doživi do 150 - 200 godina.